hren

SVE IH JE VIŠE
U pandemiji COVID-19 znatno je povećan postotak mališana s neprepoznatim dijabetesom tipa 1 kojima zbog kasne dijagnoze bolest uznapreduje.
S ranom dijagnostikom tzv. juvenilnog dijabetesa, odnosno dijabetesa tipa 1 koji se uglavnom dijagnosticira u dječjoj dobi, bilo je problema i prije pandemije koronavirusa, a »novo normalno« samo je pogoršalo stvar.

Nedostupnost liječnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, s kojima se danas uglavnom komunicira e-mailom ili telefonom, kao i strah roditelja od hodanja po ordinacijama u jeku pandemije, doveli su do toga da bitno veći broj djece s neprepoznatim dijabetesom zatraži pomoć tek u uznapredovaloj fazi bolesti, kad je nekima već ugrožen i život.

Prema podacima prikupljenima na pedijatriji u KBC-u Sestara milosrdnica u Zagrebu, u zadnjih godinu dana među djecom kojoj se prvi put dijagnosticira dijabetes tipa 1 značajno se povećao udio onih koji zbog kasne dijagnoze dođu do faze tzv. ketoacidoze, kada je šećerna bolest već ozbiljno unapredovala.

U toj fazi može doći i do po život opasnih komplikacija. Potvrđuje nam to prof. dr. Gordana Stipančić, subspecijalistica pedijatrijske endokrinologije, dijabetologije i bolesti metabolizma s Klinike za pedijatriju KBC-a Sestara milosrdnica.

Kaže kako je na temelju podataka prikupljenih na njihovom odjelu broj malih pacijenata s novootkrivenim dijabetesom u razdoblju od 1. ožujka 2020. do 1. ožujka 2021. otprilike nepromijenjen, no bitno je rastao broj onih koji su završili na intenzivnoj njezi.

– U tom smo razdoblju imali 33 djeteta s novodijagnosticiranim dijabetesom, što odgovara uobičajenom prosjeku od 30 do 35 slučajeva godišnje.

Uočljivo se, međutim, pogoršala klinička prezentacija bolesti u trenutku otkrivanja. Možete, naime, dijabetes otkriti u blagoj formi, dok dijete samo pojačano piški, a možete ga otkriti i u krajnjoj fazi ketoacidoze.

To je ozbiljan poremećaj koji zahtijeva ozbiljnu intervenciju, a moguće su komplikacije koje mogu dovesti i do letalnog ishoda, navodi prof. dr. Stipančić.

Udio djece u ketoacidozi među novodijagnosticiranima obično se kreće oko 30 do 35 posto, a u zadnjih godinu dana bilo ih je čak 50 posto, što znači da je svako drugo oboljelo dijete došlo do teške faze šećerne bolesti zbog nepravodobne dijagnoze.

Moguće je, smatra Stipančić, da roditelji iz straha od zaraze koronavirusom nisu zatražili pomoć, ali i da liječnik nije prepoznao stanje jer dijete možda nije ni vidio ili ga nije mogao detaljno pregledati.

Ketoacidoza se javlja kad tijelo proizvodi velike količine kiselina koje nazivamo ketonima, što rezultira »zakiseljavanjem« krvi.

Simptomi su mučnina i povraćanje, bolovi u trbuhu, opća slabost, prekomjerna žeđ uz obilno mokrenje, ubrzano i duboko disanje, poremećaji svijesti i zadah koji miriše po acetonu.

Kada se dijabetes tipa 1 prepozna na vrijeme, liječenje je lakše, no rani simptomi, kao što su učestalo mokrenje, prekomjerna žeđ, stalna glad, umor i nagli gubitak težine, često ostaju neprepoznati čak i u pedijatrijskoj ambulanti.

Da je situacija s dijabetesom zbog pandemije loša na svjetskoj razini, ističe ugledni pedijatrijski endokrinolog prof. dr. Miroslav Dumić.

»Razlog je slabija dostupnost liječnika opće prakse i pedijatara, slabija kontrola šećera, i puno je više djece završilo u jedinicama intenzivnog liječenja nego ranije«, veli Dumić.

Većina je njegovih pacijenata, kaže, u lockdownu dobila na težini, lošije reguliraju šećer, a dio je pacijenata zbog svega toga upao u ketoacidozu, što inače ne bi.

Broj osoba s dijabetesom tipa 1 u Hrvatskoj je zadnjih godina u padu, pa je tako prema podacima HZZO-a od 52.740 oboljelih u 2018. godini pao na 50.033 u 2020.

Dijabetes tipa 2 nešto je u porastu, pa je u istom razdoblju broj oboljelih povećan s 248.029 na 250.363. Ukupno, dakle, sa šećernom bolešću živi oko 300.000 pacijenata.

Izvor: Novilist.hr


KOMENTARI:

GLOMAZNI OTPAD
Raspored kontejnera za glomazni otpad
PRIJAVI DEPONIJ
Prijavi ilegalni deponij